Piše: Darko Stijepović


Kako su radili tako su i obršili bilo bi ujedno rezime plamena na željezarinom otpadu zvanom žičara Savin Kuk. Iako je već godinama ukazivano na hohštapleraj, zlokrpljenje, zvek i rusvaj šarlatana, ništa nije pomoglo da se ovaj razvojni projekat bar malo privede razumu. Čak je premijer, prije dva dana, izjavio da se ponosi praistorijskom žičarom i da je ona temelj budućeg razvoja Žabljaka. Prije 25 godina Žabljak je dobio upravo ove, tada nove, žičare u Savinom Kuku i žičaru kod hotela Durmitor.
Vrijednost investicije koju je tadašnja država preduzela je nezamisliva za sadašnju Crnu Goru. Kada bi se slično ulaganje htjelo ponoviti onda bi trebalo kupiti najsavremeniju tehnologiju ovog vremena, a to bi sa potrebnim znanjem i iskustvom prevazišlo 20 miliona eura. O sve to su g. Đukanović i njegovi ortaci otrli svoje prašnjave cipele. Konačan njihov razvojni rezultat je tehnološko zaostajanje i slom sistema žičara, uništenje hotelskih smještajnih kapaciteta, iščezavanje koncepcija razvoja, egzodus stanovništva, totalno srozavanje imidža, gubitak svih tržišta, slom organizacije poslovanja, uništenje društvenog kapitala i svih mogućih uhodanih mehanizama rada cjeline koja je dovela Žabljak na 6 mjesto razvijenosti u Crnoj Gori.
Najsavremenije žičare tog vremena bile su izgrađene kao dio čitave koncepcije razvoja koja je veoma dugo, decenijama, forsirana na Žabljaku. Od potpuno lude kupovine žičare-otpada za željezaru, za dva miliona, pa preko kobajagi remonta, koji odnese milion i više, do bizarnog plamena na žičari jasno je da su u ovom poslovnom valceru partneri bili međedi. Na drugim mjestima za kupovinu škljocave starudije obično se kupcu daju dva miliona ili se sama žičara daje za euro uz garantovanje kreditima za stvarnu tehnološku obnovu mašinerije. Pola sistema žičara u Savinom Kuku tj. gornja žičara je raskomadano, a instalacije su očerupane. Remont opasne skalamerije je vršila firma koja se bavi crnom bravarijom, kupuju se raspali škart tabači za snijeg i praistorijski batal bageri, motorne sanke se pretvaraju u buktinje, nema tendera za nabavku, opasni incidenti sa sigurnošću, iznajmljuje se presjednik Žabljaka za telala, organizuju se terevenke, TV Bastilja izvještava o neviđenoj posjeti i uspjesima, nivo usluge dno dna… Preduzeće posluje sa gubicima već treću godinu, a da niko ne kontroliše profitabilnost firme. Skupi igrokaz i skupa škola Fonda za razvoj u državi sirotih. Sve eskalira ka sve opasnijim incidentima. Vatreni incident je kulminacija nesposobnosti i neodgovornosti Fonda za razvoj i njegovog direktora Vukčevića. To je i kulminacija znanja premijera Đukanovića i njegovih ortaka na razvojnim projektima i prosipanju para iz crnogorskog budžeta zvanog Alajbegova slama. Premijer je kao mitološki kralj Mida samo malo domaće izvitoperen. Kralj Mida je sve što dotakne pretvarao u zlato, a kralj premijer sve što dotakne pretvara u prah. U ovo društvo spada i nemoćno strašilo od slame tj. državni tužilac čije istrage su najkomičniji dio našeg razvojnog karnevala.
Premijer izjavi, povodom tmuše u tunelu Ivica: “neće vam ministar čuvati tunel”! Isto će reći i za plamen na žičari. Logika nedoškolovanog pandura iz nekog vica ili Mujo i Haso kao premijeri. Priprosto odbacivanje odgovornosti, jer on je na vrhu komandnog lanca upravljanja državnom imovinom. Ko je odgovoran za izgubljenu bitku? Nijesu valjda kaplari i komora? Neophodne su ostavke i odgovornost i đečurlije iz Fonda za razvoj i direktora Vukčevića. A premijer bi mogao malo da odmori, jer je previše bitaka izgubio i odgovoran je za ovu raspištoljenu vojsku, totalnu dezorganizaciju i niz neprekinutih havarija i naopakog bacanja novca u bezdan.